Faktori lanca snabdevanja, odluke o ulaganju i kako će nova vlada igrati ključnu ulogu u proizvodnji u bliskoj budućnosti.
Mnoge industrije će proučavati kako da se oporave od problema povezanih s COVID-19 veći dio 2021. Iako je prerađivačka industrija nesumnjivo pogođena pandemijom, radna snaga je drastično smanjena, a očekuje se stopa rasta BDP-a prerađivačke industrije pasti za -5,4% u 2021. godini, ali još uvijek ima razloga da ostanemo optimistični. Na primjer, prekidi u lancu snabdijevanja mogu biti vrlo korisni; prekidi primoravaju proizvođače da povećaju efikasnost.
Istorijski gledano, američka proizvodna industrija je mnogo ulagala u tehnologiju, od kojih je većina usmjerena na automatizaciju. Od 1960-ih, broj radnika u prerađivačkoj industriji smanjen je za oko trećinu. Ipak, zbog starenja stanovništva i pojave uloga koje se moraju prilagoditi tehnološkim izazovima, 2021. može doći do globalnog pokreta ulaganja u rad.
Iako je transformacija neminovna, entuzijazam korporativnih rukovodilaca je neosporan. Prema nedavnoj anketi Deloittea, 63% njih je donekle ili vrlo optimistično u pogledu izgleda za ovu godinu. Pogledajmo specifične aspekte proizvodnje koji će se promijeniti 2021.
Kako kontinuirana pandemija nastavlja da remeti lanac nabavke, proizvođači će morati ponovo procijeniti svoj globalni proizvodni otisak. Ovo može dovesti do većeg naglaska na lokalnim izvorima. Na primjer, Kina trenutno proizvodi 48% svjetskog čelika, ali ova situacija se može promijeniti jer se sve više zemalja nada da će nabaviti zalihe bliže svojoj zemlji.
Zapravo, nedavna studija pokazuje da 33% lidera u lancu nabavke ili premješta dio svog poslovanja iz Kine ili planira da ga preseli u naredne dvije do tri godine.
Sjedinjene Države imaju neke prirodne resurse čelika, a neki proizvođači nastoje premjestiti proizvodnju bliže ovim rudnicima čelika. Ovo kretanje možda neće postati međunarodni ili čak nacionalni trend, ali budući da je konzistentnost lanca opskrbe dovedena u pitanje, a metale je teže transportirati od robe široke potrošnje, neki proizvođači to moraju uzeti u obzir.
Proizvođači također odgovaraju na zahtjeve tržišta koji se brzo mijenjaju, što može zahtijevati rekalibraciju mreže snabdijevanja. COVID-19 je doveo komunikacijske potrebe unutar lanca nabave u fokus pažnje. Proizvođači će možda morati pronaći alternativne dobavljače ili se dogovoriti o različitim procesima sa postojećim dobavljačima kako bi osigurali nesmetanu isporuku. Digitalne mreže snabdevanja će biti osnova za to: putem ažuriranja u realnom vremenu, one mogu doneti neviđenu transparentnost čak i u haotičnim uslovima.
Kao što je već spomenuto, prerađivačka industrija je uvijek pridavala veliku važnost ulaganju u tehnologiju. Međutim, možemo očekivati da će u narednih pet do deset godina udio sredstava uloženih u obrazovanje rada biti sve veći. Kako radna snaga stari, postoji veliki pritisak da se popune upražnjena radna mjesta. To znači da su visokokvalificirani radnici vrlo dragocjeni – tvornice moraju ne samo zadržati zaposlene, već ih i obučiti na odgovarajući način da se prilagode tehnološkim promjenama.
Najnovija paradigma obuke radne snage vrti se oko finansiranja zaposlenih koji se vraćaju u školu da bi stekli diplomu. Međutim, ovi programi uglavnom koriste višim inženjerima ili onima koji žele da uđu na rukovodeće pozicije, dok onima koji su najbliži proizvodnom prostoru nedostaju mogućnosti da unaprede svoja znanja i veštine.
Sve više proizvođača je svjesno postojanja ovog jaza. Sada su ljudi sve svjesniji potrebe za edukacijom onih koji su najbliži proizvodnom prostoru. Nadamo se da će se model za uspostavljanje internog i plana certifikacije za radnike u podnoj proizvodnji nastaviti razvijati.
Kraj predsjedništva Donalda Trumpa definitivno će uticati na globalni status Sjedinjenih Država, jer će nova administracija provesti mnoge unutrašnje i vanjskopolitičke promjene. Tema koju predsjednik Joe Biden često spominje tokom kampanje je potreba da se prati nauka i postane održivija zemlja, tako da možemo očekivati da će cilj održivosti imati utjecaja na prerađivačku industriju 2021. godine.
Vlada teži direktnom provođenju svojih zahtjeva za održivost, što proizvođači smatraju uvredljivim jer to vide kao luksuz. Razvijanje operativnih podsticaja, kao što je poboljšanje efikasnosti, može pružiti kompanijama bolje razloge da na održivost gledaju kao na korist, a ne kao skup zahtjev.
Događaji nakon izbijanja COVID-19 pokazali su koliko brzo industrija može stati, jer je ovaj poremećaj izazvao pad produktivnosti i iskorištenosti od 16% na godišnjoj razini, što je šokantno. Ove godine će uspjeh proizvođača u velikoj mjeri ovisiti o njihovoj sposobnosti da se oporave u područjima gdje je ekonomski pad najgori; za neke, to može biti rješenje za težak izazov u lancu snabdijevanja, za druge može biti podrška ozbiljno osiromašenoj radnoj snazi.
Vrijeme objave: Sep-02-2021